Na Facebook stranici Dostojni Srbije (Достојни Србије) 27.11.2022. godine objavljen je devetominutni videozapis nazvan “Američki prsti u raspadu Jugoslavije”.

Prvi dio videozapisa prikazuje obraćanje američkog pisca Michaela Parentija iz 1999. godine o raspadu Jugoslavije, s prevodom na naš jezik, u kojem tvrdi da je postojala svjesna namjera da se Jugoslavija “rascjepka i razbije”:

Ono što hoću reći, postojala je svijesna namjera kako bi se rascjepkalo i razbilo Jugoslaviju.
(…)
…u novembru 1990. kada je predsjednik George Bush otišao u američki Kongres i izvršio pritisak na njih da usvoje Zakon o stranoj aproprijaciji, koji je pozivao na ukidanje sve financijske pomoći i kredita Jugoslaviji. Trgovina bez kredita može biti katastrofalna, pogotovo za zemlju koja nema čvrstu valutu. To je imao razarajuće posljedice na zemlju. Zakon je također zahtijevao da, ukoliko bilo koja jugoslavenska republika želi primati pomoć od SAD-a, mora se odcijepiti od Jugoslavije i proglasiti nezavinost.

Na kraju videa na ekranu su prikazani ispisi u kojima se tvrdi:

Nedavno su na vidjelo izašle informacije i brojna dokumentacija s kojom se pokazuje kako je Njemačka tajna služba davne 1979., oformila tim tajnih agenata u Zagrebu s misijom potpore političarima koji će promovirati etničku mržnju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i koja će dovesti do razaranja Jugoslavije. Nijemci su ovaj plan načinili u suradnji s tajnim službama SAD-a jer je bilo znakovito kako se malene etničke države lako mogu kontrolirati uz stvaranje velike dobiti za SAD i Njemačku.

Nevjerojatno je kako je još za vrijeme administracije Ronalda Reagana stvoren plan za uništavanje slobodne tržišne ekonomije neovisne Jugoslavije, taj plan je uredno dokumentiran pod nazivom: Direktiva nacionalne sigurnosti broj 133.

Amerika je čak stvorila i pandan CIA-u u obliku NED-a, (Nacionalne neoprofitne organizacije za promoviranje demokracije), koja je potkupljivala i manipulirala s jugoslavenskim novinarima, opozicijskim političarima, bankarima, privatnicima, javnim ljudima i svima onima koje je novac mogao kupiti, a sve s namjerom kako bi uništili želju građanstva za održavanjem zajedničke države te kako bi prvo ostvarili ekonomski kaos, a nakon toga politički kaos. Otprilike iste godine kada je NED počeo djelovati na području Jugoslavije, sredinom 1984. počinju i prve ekonomske nestašice i inflacijska kriza.

Do datuma pisanja ove analize snimak s Facebook stranice Dostojni Srbije podijeljen je preko 8.000 puta, a prikupio je oko 559.000 pregleda. Isti video krajem novembra objavljen je i na TikTok profilu dostojnisrbijeofficial, gdje ga je pogledalo deset, a podijelilo više od 7.000 korisnika/ca. Iako je konkretno ovaj snimak stekao popularnost proteklih nekoliko mjeseci, tvrdnje koje su u njemu iznesene kruže već godinama u domaćem javnom prostoru.

Ovaj videouradak prvobitno je objavljen u februaru 2021. godine na Facebook stranici Matrix, a ispisi s kraja videa preuzeti su iz članka objavljenog na portalu Matrix World 2015. godine. Snimak je tokom 2021. i 2022. objavljen na još nekoliko Facebook profila i stranica (1, 2), kao i na platformi Odsyee.

Šta zapravo piše u američkim dokumentima koji “otkrivaju” navodne planove SAD-a u vezi s Jugoslavijom?

Zakon o stranim operacijama, finansiranju izvoza i srodnim programima, američki zakon iz 1990. godine za koji Parenti tvrdi da sadrži odredbe kojima se ukida finansijska pomoć Jugoslaviji i uslovljavaju republike da mogu dobiti pomoć ukoliko se otcijepe, dostupan je online u PDF formi. U njemu se u vezi s Jugoslavijom navodi:

SEC. 599A. Šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, (1)

nijedno od sredstava koja su dodijeljena ili na drugi način stavljena na raspolaganje u skladu s ovim zakonom neće biti utrošena za pružanje bilo kakve direktne pomoći Federalnoj Republici Jugoslaviji, i (2) sekretar Ministarstva finansija dat će instrukcije izvršnim direktorima iz SAD-a u svim internacionalnim finansijskim institucijama da koriste svoj glas i glas Sjedinjenih Američkih Država kako bi se usprotivili bilo kakvoj pomoći odgovarajuće institucije za Federalnu Republiku Jugoslaviju:

Pod uslovom da se ovaj odjeljak ne primjenjuje na pomoć namijenjenu podršci demokratskih stranka ili pokreta, hitne ili humanitarne pomoći, ili unapređenju ljudskih prava: pod uvjetom dalje.

Da se ovaj odjeljak neće primjenjivati ​​ako svih šest pojedinačnih republika Federalne Republike Jugoslavije budu održale slobodne i poštene višestranačke izbore i ne budu uključene u obrazac sistematskog grubog kršenja ljudskih prava: dalje.

Bez obzira na neuspjeh pojedinačnih republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije da održe slobodne i poštene višestranačke izbore u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ovaj odjeljak neće se primjenjivati ​​ako državni sekretar potvrdi da Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija pravi značajne korake ka ispunjavanju obaveza iz Helsinškog sporazuma i ohrabruje svaku republiku koja nije održala slobodne i poštene višestranačke izbore da to učini.

Dakle, kao što se u navedenom citatu može jasno pročitati, SAD jesu ovim zakonom ukinule finansijsku pomoć Jugoslaviji. Uslov za ponovno dobijanje pomoći, kako je kristalno jasno iz čitanja Zakona, nije bio da se republike otcijepe od Jugoslavije, nego da svaka od njih održi fer i slobodne višestranačke izbore, što se na koncu i dogodilo u tadašnjim republikama (1, 2, 3, 4, 5, 6). Iz Zakona je također jasno da postoje i izuzeća, odnosno da se odjeljak Zakona ne primjenjuje na humanitarnu pomoć i na pomoć namijenjenu podršci demokratskih pokreta i unapređenja ljudskih prava.

Kako je izvijestio New York Times 1991. godine, finansijska pomoć Jugoslaviji u praksi je bila suspendovana samo 20 dana, nakon čega ju je administracija tadašnjeg predsjednika Georgea Busha ponovo počela slati.

Na koncu, iako Sjedinjene Američke Države jesu djelimično bile uključene u političku situaciju u Jugoslaviji u tom periodu, nije tačno da su tražile od republika da proglase nezavisnost.

Direktiva nacionalne sigurnosti u vezi s Jugoslavijom, koju je 1984. godine potpisao tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan, a za koju se tvrdi da dokumentuje plan uništenja nezavisne ekonomije Jugoslavije, također je dostupna online. Riječ je o dokumentu od tri stranice u kojem se, između ostalog, navodi:

Kao što je istaknuto u međuagencijskom izvještaju o odnosima Sjedinjenih Američkih Država prema Jugoslaviji, samostalna, ekonomski održiva, stabilna i vojno sposobna Jugoslavija je u interesu Zapada i SAD-a. Jugoslavija je važna prepreka sovjetskom ekspanzijalizmu i hegemoniji u južnoj Evropi. Jugoslavija također služi kao koristan podsjetnik prednosti nezavisnosti od Moskve i beneficija prijateljskih odnosa sa Zapadom državama u Istočnoj Evropi.

Ozbiljna finansijska situacija s kojom se Jugoslavija suočava mogla bi predstavljati ozbiljnu prijetnju za mogućnost Jugoslavije da održi odnose koji su u našem interesu. Moramo blisko sarađivati s našim saveznicima i drugim velikim industrijskim demokratijama kako bismo podržali odlučnost Jugoslavije da ostane nezavisna i održiva sila na južnom boku Varšavskog pakta. U interesima SAD-a je da Jugoslavija bude u mogućnosti da su odupre pritiscima Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta. Također ćemo nastaviti da ohrabrujemo dugoročnu unutranju liberalizaciju Jugoslavije.

Dakle, jasno je da se u ovom dokumentu iznose smjernice i planovi za poboljšanje saradnje između Jugoslavije i SAD-a s namjerom učvršćivanja Jugoslavije kao “prepreke sovjetskom ekspanzijalizmu i hegemoniji u južnoj Evropi”. To i nije toliko neuobičajeno s obzirom na činjenicu da je u vrijeme pisanja ove direktive i dalje trajao hladni rat između SAD-a i SSSR-a. Ipak, suprotno tvrdnjama iz viralnog videa, ovaj dokument, kao što je očito iz njegovog iščitavanja, ne otkriva nikakve planove američke vlade da uništi jugoslavensku ekonomiju.

Ekonomska kriza u Jugoslaviji

Temelji socijalističke Jugoslavije udareni su 1943. godine na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu, a nakon što su u Drugom svjetskom ratu partizani/ke predvođeni/e Josipom Brozom Titom i njegovom komunističkom partijom porazili Nijemce i njihove saradnike, 29.11.1945. godine proglašena je Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ). Država je preimenovana u Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju 1963. godine.  Kako je objašnjeno u članku enciklopedije Britannica, komunistička vlada je nakon 1945. godine nacionalizovala velike zemljoposjede, industrijska preduzeća, javna komunalna preduzeća i druge resurse te je pokrenula proces industrijalizacije. Posebna karakteristika jugoslavenskog sistema bilo je “radničko samoupravljanje” koje je svoj puni oblik dobilo u Zakonu o udruženom radu iz 1976. godine. Prema ovom zakonu, pojedinci su učestvovali u upravljanju jugoslovenskim preduzećima preko radnih organizacija u koje su bili podijeljeni. Kroz ovaj sistem značajan ekonomski rast zabilježen je od 1953. do 1965. godine, nakon čega je razvoj počeo da usporava, objašnjeno je u Britannici. Naime, u nedostatku stvarnog podsticaja efikasnosti, radnički savjeti su često podizali nivoe plata iznad stvarnih mogućnosti zarade svojih organizacija, obično uz naklonost lokalnih banaka i političkih zvaničnika. Inflacija i nezaposlenost pojavile su se kao ozbiljni problemi, posebno tokom 1980-ih, a produktivnost je ostala niska. Takvi nedostaci u sistemu “popravljani su” masivnim i nekoordiniranim inostranim zaduživanjem.

Kako je za Radio Slobodna Evropa 2016. godine objasnio Vladimir Gligorov, saradnik Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije, vanjski dug Jugoslavije početkom 1980-ih godina iznosio je oko 20 milijardi dolara, što je bilo oko 30% bruto društvenog proizvoda. U to vrijeme kamate su znatno porasle, pa je Jugoslavija 1982. godine bankrotirala, objašnjava Gligorov. To se, naveo je, nije desilo jer je dug bio velik, već jer je refinansiranje bilo skupo, a Jugoslavija je imala vrlo visok spoljnotrgovinski deficit, pa prihoda nije bilo. Uoči raspada Jugoslavije, početkom ‘90-ih, vanjski dug se smanjio na 16 milijardi nakon što je tadašnji predsjednik Vlade SFRJ Ante Marković počeo s privatizacijom i liberalizacijom spoljne trgovine i finasijskih tokova.

Dakle, jugoslavenska ekonomija bila je u velikoj krizi godinama prije Reaganove direktive iz 1984. i zakona kojim je obustavljena finansijska pomoć Jugoslaviji iz 1990. godine.

Hladni rat, strani utjecaj i špijunaža

Hladni rat bio je otvoreni, ali suzdržani sukob koji se razvio nakon Drugog svjetskog rata između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza i njihovih saveznika. Vođen je uz pomoć političkih, ekonomskih i propagandnih sredstava. U toku rata, SAD i SSSR se nisu direktno vojno sukobile, ali jesu učestvovale u vojnim operacijama u drugim zemljama kako bi zaustavile svoje saveznike od prelaska na drugu stranu ili svrgnule režime koji su to učinili.

Iako je u početku Jugoslavija bila na strani Sovjetskog Saveza, 1961. godine učestvovala je u formiranju međunarodne organizacije “Pokret nesvrstanih”. Države članice ovog pokreta smatrale su da trebaju ostati suzdržane od zauzimanja strana bilo koje od dvije sukobljene sile u hladnom ratu. Uslov za članstvo bio je, kako se navodi u članku enciklopedije Britannica, da država nije članica bilo kakvog multilateralnog vojnog saveza (kao što je npr. NATO) i da nije potpisala bilateralni vojni sporazum s “jednom od velikih sila” u kontekstu tadašnjeg sukoba.

Iako je vrlo moguće da su za vrijeme hladnog rata sukobljene velesile nastojale izvršiti utjecaj na Jugoslaviju, neutemeljene su tvrdnje o tome kako su SAD 1984. kreirale “pandan CIA-e” u formi Nacionalne zadužbine za demokratiju kako bi kreirale politički i ekonomski haos u Jugoslaviji.

Nacionalna zadužbina za demokratiju (National Endowment for Democracy, NED) je američka neprofitna organizacija osnovana 1983. godine čiji je cilj osnaživanje i jačanje demokratskih institucija širom svijeta. NED svake godine daje grantove za podršku projekata nevladinih organizacija koje rade na ostvarivanju demokratskih ciljeva u preko 100 država svijeta, uključujući i države koje su nekada bile dio Jugoslavije. NED je velikim dijelom finansiran od američkog Kongresa. Ne postoje dokazi da je NED djelovao u bivšoj Jugoslaviji u 1984. godini.

Raskrinkavanje je kontaktiralo NED molbom da nam potvrde da li su bili aktivni u Jugoslaviji u ovom periodu. Kazali su da je tvrdnja da je NED bio aktivan 1984. godine netačna te da je prva aktivnost u Jugoslaviji realizovana tek pet godina kasnije – 1989. godine.

Uostalom, ekonomska kriza u bivšoj državi počela je nekoliko godina prije nego što je NED uopšte postojao. Podsjetimo, Jugoslavija je bankrotirala 1982. godine, a NED je u SAD-u osnovan tek godinu kasnije.

Kada je riječ o navodnom djelovanju njemačkih tajnih agenata u Zagrebu 1979. godine, Google pretragom na našem, engleskom i njemačkom jeziku nismo uspjeli pronaći ni dokumentaciju ni kredibilne izvore koji bi potvrdili tačnost tvrdnji iz videa.

Na koncu, suprotno tvrdnjama Michaela Parentija, ne postoje jasni dokazi da su Sjedinjene Američke Države imale namjeru da svjesno rascjepkaju i razdvoje Jugoslaviju. “Dokazi” koji su prezentovani u videu uglavnom su se pokazali kao neutemeljeni i netačni.

Shodno činjenicama, tvrdnju da su SAD 1990. godine uslovile jugoslavenske republike da se otcijepe ukoliko žele dobiti finansijsku pomoć, kao i tvrdnju da je plan SAD-a da uništi jugoslavensku ekonomiju dokumentovan u Direktivi za nacionalnu sigurnost broj 133, ocjenjujemo kao dezinformaciju.

Tvrdnju da je Nacionalna zadužbina za demokratiju počela djelovati u Jugoslaviji 1984. godine s namjerom da kreira politički i ekonomski haos ocjenjujemo kao lažnu vijest i teoriju zavjere.

Sva prenošenja ove tvrdnje ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti i teoriju zavjere.

Ocjenu teorija zavjere dajemo i tvrdnji da je postojao plan SAD-a da namjerno rascjepkaju i razdvoje Jugoslaviju.