U detaljnom podsjećanju na istorijat tenzija i raniji sukob u Ukrajini, Al Jazeera ukazuje da je prvi, i sukob koji se zaista jeste desio, počeo 2014. godine, kada je predsjednik Ukrajine, pro-rusko orijentisani Viktor Yanukovych, skinut sa vlasti jer je odbio da potpiše sporazum kojim bi se država približila Evropskoj uniji (EU).

Rusija je na smjenu Yanukovycha odgovorila, navodi se, aneksijom Krima i podrškom separatistima na istoku Ukrajine.

Takozvane Donjecka i Luganska Narodna Republika, teritorije u istočnoj Ukrajini, proglašavaju nezavisnost. Iako Rusija negira da podržava ove dvije teritorije u kontinuiranoj borbi sa zvaničnim ukrajinskim snagama, pojedini izvori tvrde da je bilskost Ruske Federacije sa ovim pobunjenim ukrajinskim pokrajinama izražena kroz davanje ruskih pasoša stanovništvu, jedinstvenu monetu, školski sistem, trgovinske veze i dr.

Oružani sukob trajao je pet mjeseci, nakon čega su zvanična Ukrajina i separatisti potpisali sporazum iz Minska kojim je okončan rat. U februaru 2015. godine potpisan je sporazum Minsk 2, ali su se sporadične borbe između proruskih separatista i Ukrajine nastavile.

Kao povod za konstantne tenzije najčešće se uzima aspiracija Ukrajine da se učlani u NATO, čemu se Rusija otvoreno protivi.

Svjetski mediji svakodnevno izvještavaju o gomilanju ruske vojske na granici sa Ukrajinom i mogućem sukobu, što pokreće i lavinu proizvoljnih tvrdnji i dezinformacija u regionalnim medijima.

„Zakazani“ rat

„Rat SAD i Rusije počinje 4. februara“, objavio je polovinom januara na svojoj naslovnoj strani dnevni list Objektiv. Ovo „tmurno predviđanje“ za Objektiv iznio je bezbjednosni analitičar Darko Trifunović, inače rado viđen gost televizija Kopernikus, K1 i Happy, kao i YouTube kanala poput Balkan info i Slavija info. Prema, kako će se ispostaviti, pogrešnom Trifunovićevom predviđanju, „rat između Rusije i SAD sigurno će početi početkom februara i podudariti se sa početkom zimskih Olimpijskih igara u Pekingu jer su mimoilaženja toliko velika između Bele kuće i Kremlja da nikakvi pregovori rat ne mogu da izbegnu“.

Kakve ovo veze ima sa Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu, Trifunović nije objasnio. Podsjetimo, nekoliko zemalja je bojkotovalo Olimpijske igre u Pekingu, koje su počele 4. februara, a u međuvremenu su i završene. Među njima su Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Kanada, Indija, Australija, Litvanija, Belgija, Danska i Estonija. Velika Britanija i SAD saopštile su da će bojkotovati Igre zbog „zloupotrebe ljudskih prava“ u Kini, dok je Indija saopštila da će zimsku olimpijadu bojkotovati jer je jedan od nosilaca olimpijske baklje učestvovao u akcijama kineske vojske na granici Indije i Kine. Ipak, treba napomenuti da sportisti ovih zemalja učestvuju na Igrama, a Igre zapravo bojkotuju samo državni zvaničnici navedenih zemalja. Također, svoje zvaničnike u Peking nisu poslali ni Novi Zeland, Austrija, Švedska, Holandija i Slovenija, ali kako navodi BBC, razlog za to je situacija sa Covid-19.

Zimske olimpijske igre u Pekingu počele su, ali ne i rat između Rusije i SAD-a, koji je Objektiv najavio. Ipak, Objektiv nije dozvolio da pogrešno Trifunovićevo predviđanje pokvari zakazani rat. Četvrtog februara, ovaj list je objavio tekst pod naslovom „Ukrajina započela rat“, u kojem nastoji da prikaže kako je sukob zaista i počeo, kao i da je ukrajinska strana uz podršku NATO-a krivac za eskalaciju. U ovom tekstu se ne spominju ni ranije Trifunovićeve najave, ni Zimske olimpijske igre.

Ono što čini okosnicu novog manipulativnog teksta Objektiva jesu dijelovi intervjua koji je za rusku državnu novinsku agenciju RIA dala ministrica vanjskih poslova samoproglašene Donjecke Narodne Republike Natalija Nikonorova.

„Ukrajina je već upotrijebila oružje zapadnih zemalja u Donbasu i time započela rat“ izjavila je, prema interpretaciji Objektiva, Nikonorova.

Ipak, ovakav citat ne može se naći u dan ranije objavljenom intervjuu s Nikanorovom na sajtu RIA-e. Nikanorova je u spomenutom intervjuu rekla da je nedavno „gađana električna podstanica municijom kalibra 60 mm“, što je „standard NATO-a“. Parafraza ovog citata eventualno može glasiti: „Ukrajina je već upotrebila oružje zapadnih zemalja u Donbasu“, ali Nikonorova nije rekla da je Ukrajina „time započela rat“, kako je Objektiv prenio.

Također, pri parafraziranju izjava Nikonorove, Objektiv navodi kako je ona rekla da „Kijev dovlači na liniju razgraničenja sve više dobijenog oružja, što dovodi do novih granatiranja, pa samim tim i objavu rata“. Nikonorova jeste rekla da „snabdijevanje bilo kakvim oružjem vodi do novog granatiranja Donbasa“, ali nije spominjala bilo kakvu objavu rata. Zapravo, Nikonorova je riječ „rat“ upotrijebila samo jednom u intervjuu kojim se Objektiv poslužio, i to u sljedećem citatu: „Iako predstavnici Ukrajine stalno govore da navodno imaju rat sa Ruskom Federacijom, Rusija je navodno agresor, uvijek su pucali na teritoriju Donbasa“.

Rat je „počinjao“ u više navrata, čak i prije Trifunovićevih najava u Objektivu, i to tako što su neki portali “ukrasili” svoje članke naslovima koji implicitno ili eksplicitno tvrde da je rat između Ukrajine i Rusije “počeo”.

Tako su Novosti i  Alo još u oktobru objavili da je „Ukrajina napala Ruse“.

Iako Alo u naslovu tvrdi da je “Ukrajina napala Ruse”, u članku se govori o napadu ukrajinskih snaga bezbjednosti na trupe samoproglašene Luganske Narodne Republike. S obzirom na činjenicu da je Lugansk zvanično i dalje dio Ukrajine, a ne Rusije, opisivanje napada ukrajinskih snaga kao “napada na Ruse” manipulativno je s obzirom na to da implicira da je Ukrajina napala Rusiju, što nije tačno. Vijest su, po ustaljenoj matrici, prenijeli i drugi tabloidi iz Srbije, poput portala Pravda, ali i regiona, poput bosanskohercegovačkog izdanja lista Alo.

„Počelo je“ više puta

Iako obično ratovi imaju jedan početak i jedan kraj, regionalni tabloidi su početak vidjeli više puta.

„KIJEV OTVORIO NOVO RATNO poglavlje sa Rusijom!“ objavio je Alo manje od mjesec nakon što nam je ukazao da ja „pala krv“ i da je „Ukrajina napala Ruse“.

„Ukrajina je u stanju energetskog rata sa Rusijom”, izjavio je zamjenik ukrajinskog ministra energetike Maksim Nemčinov za televiziju 1+1. Na osnovu ovog citata, Alo je izvijestio o „novom ratnom poglavlju“.

Slobodna Bosna je čitatelje u januaru „informisala“ da „kreće rat“, da bi na istom portalu rat opet „počeo“ i kada je američka ambasada pozvala svoje građane da napuste Ukrajinu.

Portal Cafe nas je u februaru obavijestio da je „počelo“ i da „gruva teška artiljerija“, uz pozivanje na objave sa društvenih mreža i „ogradu“ da nije jasno ko ispaljuje artiljeriju.

Nešto je „blaži“ bio Informer u svom januarskom članku, koji je publiku obavijestio da „mira neće biti“ iako je samo prepričao pres-konferenciju generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga. Lako je pretpostaviti da ni Stoltenberg, ali i ni ruski zvaničnici, nije rekao „da mira neće biti“.

Da mu reciklaža starih neistina u vrijeme tenzija nije strana, pokazao je portal Nacionalist, koji je u januaru podijelio svoj tekst iz septembra 2021, u kojem se tvrdi da je predsjednik Ukrajine prijetio Moskvi ratom.

„To je najgora stvar koja se može desiti, ali nažalost, postoji ta mogućnost“, bio je citat predsjednika Ukrajine, koji je Nacionalist prenio kao prijetnju ratom.

Za kraj – tabloidi su spekulisali i o seksualnoj orijentaciji vojnika u NATO misiji u Ukrajini.

„Crna Gora šalje gej vojnike u Ukrajinu“ senzacionalno je objavio Alo. Kao izvor za ovu tvrdnju, Alo je iskoristio satirični portal Zicer, ne znajući ili ignorišući činjenicu da se radi o šaljivom tekstu.

„Vjerno“ su prenijeli i navodni citat načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore Milutina Đurovića.

“Mi želimo da u punoj mjeri participiramo u svim obavezama i u svim pravima koji proističu iz članstva. Mi nijesmo velika država i shodno našim mogućnostima, poslaćemo 10 vojnika i vojnikinja, od kojih su troje gej, što je veoma važno naglasiti i mi se time ponosimo… Izrazili smo želju da naši vojnici i vojnikinje budu stacionirani negdje u Lavovu jer smo procijenili da bi Rusi upravo tu duboko u ukrajinskom zaleđu mogli nanijeti najozbiljnije udarce”, glasio je citat koji Đurović, naravno, nikada nije izrekao.

(Darvin Murić – raskrinkavanje.me, Nerma Šehović – raskrinkavanje.ba, Ivan Subotić – fakenews.rs)